De šengenska zona je u području Europa u kojem je 27 zemalja ukinulo svoje unutarnje granice kako bi omogućilo slobodno kretanje ljudi i robe. Ovaj koncept, koji je postao simbol europskog ujedinjenja, znatno se razvio od svog nastanka 1985. godine. U ovom ćemo članku pobliže pogledati povijest, porijeklo, sadašnjost i budućnost Schengenske zone.
Iz 27-a schengenske zemlje koji su dio Schengenski prostor su: Belgija, Holandija, Luksemburg, Njemačka, Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Austrija, Grčka, Danska, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Malta, Island, Norveška, Švicarska, Lihtenštajn i Hrvatska .
Svrha i prednosti Schengena
Milijuni ljudi svaki dan prelaze unutarnju granicu EU-a. Slobodno kretanje nudi različita prava različitim skupinama ljudi, od turista do obitelji.
Svi državljani EU mogu s važećom putovnica ili osobnu iskaznicu za turistički boravak u drugoj zemlji EU-a najviše tri mjeseca. Osim toga, imaju pravo živjeti u drugoj zemlji EU-a radi rada i uživati isti tretman kao građani te zemlje.
Poduzetnici imaju koristi od slobode poslovnog nastana, što im olakšava osnivanje i širenje poslovanja u drugim zemljama EU. Studenti imaju pravo studirati u bilo kojoj zemlji EU-a, što im daje pristup širokom rasponu obrazovnih institucija i mogućnosti studiranja.
Zatvaranje unutarnjih granica EU-a iziskivalo bi znatne troškove i otežalo prekogranično putovanje na posao za 1,7 milijuna ljudi. Stoga je održavanje otvorenih unutarnjih granica vrlo važno za podupiranje svakodnevnog života i gospodarske suradnje u EU-u.
Povijest i nastanak Schengenske zone
Schengenska zona dobila je ime po luksemburškom selu Schengen, gdje je 14. lipnja 1985. godine Schengenski sporazum potpisalo pet od tadašnjih deset članica Europske ekonomske zajednice (EEZ): Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum, koji je stupio na snagu 26. ožujka 1995., imao je za cilj ukinuti unutarnje granice između zemalja potpisnica i stvoriti zajedničku politiku vanjskih granica. Time bi se promicalo slobodno kretanje ljudi i robe te pridonijelo gospodarskom rastu i integraciji.
Od svog osnutka, schengenski prostor se neprestano širio, s novim članicama iz oba Europska unija (EU) i šire. Godine 1997. Amsterdamskim ugovorom Schengenski je sporazum integriran u pravo EU-a. Broj zemalja sudionica stalno je rastao, a danas to područje uključuje 27 zemalja, uključujući neke zemlje izvan EU-a poput Norveške, Islanda, Švicarske i Lihtenštajna.
Predstaviti
Schengenska zona to ima putovanje unutar Europe znatno olakšala i pridonijela gospodarskom rastu i suradnji. Ukidanje graničnih kontrola potaknulo je kretanje ljudi, robe i usluga te promicalo turizam. Osim toga, schengenska politika dovela je do bliže suradnje na području policije, pravosuđa i imigracije.
Ipak, schengensko područje također se suočilo s izazovima, poput migracijske krize iz 2015. i njezinih posljedica. Neke su zemlje privremeno ponovno uvele granične kontrole kako bi upravljale priljevom izbjeglica i migranata. Osim toga, pandemija Covid-19 dovela je do privremenih ograničenja slobodnog kretanja unutar schengenske zone, a mnoge su zemlje zatvorile svoje granice kako bi ograničile širenje virusa.
Budućnost Schengenske zone
Budućnost schengenskog prostora uvelike će ovisiti o tome kako će zemlje sudionice odgovoriti na izazove migracija, sigurnosti i suradnje. Evo nekih ključnih aspekata koji bi mogli oblikovati budućnost schengenskog prostora:
- Migracijska politika: Pronalaženje uravnoteženog i održivog rješenja za izazove migracije i azila ostaje prioritet za schengenske zemlje. EU preispituje svoj sustav migracija i azila kako bi osigurao da je učinkovit i pravedan za sve uključene strane. Bolja suradnja i podjela odgovornosti između schengenskih zemalja može smanjiti pritisak na vanjske granice i pridonijeti stabilnijoj migracijskoj politici.
- Sigurnost i upravljanje granicama: Rastuća prijetnja od terorizma i organiziranog kriminala zahtijeva bližu suradnju između schengenskih zemalja u području sigurnosti i upravljanja granicama. Poboljšanje razmjene informacija, jačanje suradnje između policijskih i pravosudnih službi te modernizacija sustava granične kontrole neke su od mjera koje mogu pomoći u osiguravanju sigurnosti unutar schengenskog prostora.
- Proširenje schengenske zone: Iako se Schengenska zona trenutačno sastoji od 27 zemalja, još uvijek postoji nekoliko država članica EU-a koje čekaju pridruživanje, poput Bugarske i Rumunjske. Uključivanje tih zemalja u schengensku zonu dodatno bi promoviralo europsku integraciju i proširilo slobodno kretanje ljudi i robe.
- Tehnološke inovacije: U digitalnom dobu, schengensko područje morat će iskoristiti mogućnosti koje nudi tehnologija kako bi upravljanje granicama bilo učinkovitije i sigurnije. Korištenje naprednih tehnologija, poput biometrijske identifikacije i pametnih graničnih sustava, može pomoći u ravnoteži potrebe za sigurnošću i osigurati slobodno kretanje ljudi.
Kako bi se otkrili kriminalci, teroristi ili bilo tko drugi tko predstavlja rizik, putnici koji inače ne koriste vizu provjeravaju se prije ulaska u EU. To se radi pomoću njega Europski sustav putnih informacija i autorizacije (Etias). Te bi kontrole mogle početi već 2023. godine.
Osim toga, zastupnici Europskog parlamenta odobrili su planove da se Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu do 2027. osigura stalni korpus od 10.000 graničara kako bi se poboljšala sigurnost Europe.
Zaključak
Schengenska zona je tijekom godina imala veliki utjecaj na europsku suradnju i integraciju. Dok izazovi ostaju, kao što su migracije, sigurnost i osiguravanje suradnje između zemalja sudionica, schengensko područje će se vjerojatno nastaviti razvijati i prilagođavati promjenjivim okolnostima. Rješavanje ovih izazova omogućit će schengenskom prostoru da zadrži i ojača svoju ulogu simbola europskog ujedinjenja i napretka.
Povezane objave:
