Koje su zemlje Šengena i koje su zemlje obuhvaćene Šengenskim sporazumom?
U Evropi postoji 27 takozvanih šengenskih zemalja, deo njih je i Holandija. Radi se o 22 zemlje Evropske unije i četiri države koje nisu članice. Ove zemlje su se sporazumom dogovorile da će ukinuti provjere osoba na zajedničkim granicama. Poznato i kao slobodno kretanje ljudi i robe. Zemlje koje su potpisale ovaj sporazum nazivamo šengenskim zemljama.
Pored slobodnog kretanja ljudi i robe, zemlje učesnice su sklopile i zajedničke sporazume o viznoj politici, politici azila i saradnji policije i pravosudnih organa.
Odakle dolazi naziv šengenske zemlje?
Ime šengenske zemlje, proizlazi iz geneze originalnog ugovora. Ovaj ugovor zaključen je 1985. godine u luksemburškom gradu Šengenu između Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Holandije i dobio je naziv: Šengenski ugovor. Prema ovom sporazumu, građani zemalja učesnica mogu slobodno putovati unutar šengenske zone.
27 šengenskih zemalja
Belgija | Danska | Njemačka |
Estonija | Finska | Francuska |
Grčka | Mađarska | Italija |
Letonija | Lihtenštajn | Litvanija |
Luksemburg | Malta | Nederland |
Norveška | Austrija | Poljska |
Portugalija | Slovenija | Slovačka |
Španija | Češka | Island |
Švedska | Švajcarska | Hrvatska |
EU i šengenski prostor
Četiri zemlje koje nisu članice Evropske unije dio su šengenskog prostora. To su Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn.
Osim toga, poseban aranžman se primjenjuje na brojne zemlje. To su Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ove zemlje formalno nisu dio šengenskog prostora, ali imaju mogućnost, ako žele, da učestvuju u svim ili dijelom u odredbama Šengenskog sporazuma. Danska takođe ima poseban status. Država može sama odlučiti hoće li ili ne primijeniti nova pravila u pogledu šengenskog prostora.
Država članica EU, ali ne i šengenska država
Od zemalja EU, Rumunija i Bugarska još nisu dio šengenskih zemalja. Sporazum još nije stupio na snagu za Kipar.
Regulisanje slobodnog kretanja
Različiti sistemi baza podataka su operativni za regulisanje slobodnog kretanja između zemalja Šengena. Države članice Šengena razmjenjuju informacije o kriminalu, terorizmu i ilegalnoj migraciji putem Šengenskog informacionog sistema (SIS). Ulazno-izlazni sistem (EES), koji će početi 2020. godine, registrovaće i deliti podatke o ljudima koji su (ilegalno) boravili predugo u šengenskom prostoru.
Novi Evropski sistem putnih informacija i autorizacija (ETIAS), koji će biti uveden 2023. godine, osigurat će da putnici iz trećih zemalja koji su izuzeti od zahtjeva za vize moraju prvo zatražiti dozvolu putem interneta prije nego što mogu putovati u šengenski prostor.